Muzika Mog Srca

Tupa bol u grudima. Izlaza nema. Jedini je onaj koji stvarno vodi van, van iz ovog začaranog kruga...

Ne znam je li teže sa tobom ili bez tebe. Ne želim pokušavati odustati. Mogu samo odustati ili ostati. Pokušaj bi me ubio više nego čvrsta odluka.

Ne mogu podnijeti saznanje da mi značiš više nego što sam toga zaista svjesna. Ne mogu podnijeti ovaj podmukli osjećaj koji ne pušta suze na oči a koje bi tako olakšale teret koji nosim. Samo ćutim i gledam u daljinu. Ne tražim ničije društvo jer ne mogu podnijeti ni usiljeni osmjeh i pretvaranje da sam ista ona koja sam bila prije tebe.

Uzburkao si talase i donio iskren osmjeh... ali boli me...




"Ne mogu da se setim ni ulice, ni broja,
ni godine, ni trena,
ni kako sam, ni zašto krenula za tobom
kao opijena.
I to me drži još i sad,
da li sam luda, pitam se ponekad,
zašto ne mogu da prebolim usne tvoje.

I šta je prava istina,
dal' si mi porok il' si mi sudbina,
dar ili kazna,
možda je bolje da ne saznam...

Ne mogu da se borim sa nemirima svojim,
ne mogu i ne želim,
još se tebi nadam jer verujem
da nismo slučajno se sreli..."

Mnogo je vremena prošlo. Mnogo lijepih i ružnih riječi između nas. Davno je sve, naizgled, prestalo. Samo si ostao da živiš u pepelu mojih srušenih snova, u zabačenom dijelu moje duše za koji ni sama nisam znala da postoji.


Mora biti tako. Takve ljubavi možda i prestaju da postoje ali nikada se ne zaboravljaju. Ostane taj ožiljak za koji sam mislila da se ne vidi, da neće boljeti na pomen vijesti o tebi.


A definitivno je zaboljelo... užasno je boljelo. Iako već godinama živimo svako svojim životom, iako znam i očekujem svaki dan te vijesti...



Telefon je ispao iz ruke a grlo se stezalo...



Sjetila sam se tog lijepog aprila i tog osjećaja koji čovjek samo jednom doživi takvim intenzitetom. Voljela sam i prije i poslije tebe ali tako zaljubljena, mislim da nikada nisam bila.

Sjetila sam se gorčine koju dugo nisam znala da izbacim iz sebe a koju si izazivao svojim pozivima i porukama u nedoba, bijesa i želje koju si istovremeno u meni budio.



Sjetila sam se i one večeri kad sam ti sve oprostila i kad si priznao ono što sam toliko dugo čekala. Negdje sam pročitala da je oprost zapravo odustajanje od nade da je prošlost mogla biti drugačija. I izgleda da je tako... te sam večeri, iako sam dobila to što sam željela, izgubila i svoje iluzije i nade skrivene duboko u srcu...




Te si večeri bio onaj koga sam upoznala, razborit, pametan, zreo i razuman mladić koji pazi šta govori onoj do koje mu je stalo, koji bira riječi i ne misli samo o svojim osjećanjima. Te si večeri vratio svoj ugled u mojim očima i iako je sujeta u meni poželjela da pokušaš da me još jednom poljubiš, bila sam ti zahvalna što to nisi uradio...


Te večeri si mi na pristojan i lijep način rekao da sam ti bila i uvijek ću biti posebna, da ću biti uspomena koju niko nema prava da dira, da si me zaista volio i da si tek sad postao svjestan da si nas ti uništio i koliko si me povrijedio te da ti ne pada na pamet da išta više pokušavaš sa mnom jer znaš da me tako samo tjeraš od sebe.


Te večeri sam bila sretna i tužna istovremeno. Sretna jer sam pronašla odgovore na pitanja koja su me godinama mučila, jer sam imala priliku da te još jednom vidim u svjetlu u kojem sam te i poznavala, htjela sam takvog da te pamtim.... A tužna jer sam svojim oprostom izdala sebe i sve suze prolivene... a možda i nisam...


Te večeri nisi lagao.... bar ne kao nekad... tu laž koju si izgovorio ili istinu koju si zaobišao, oprostila sam istog trenutka jer sam ti bila zahvalna na njoj...




Ne bih te večeri podnijela saznanje da ćeš za koji mjesec biti ZVANIČNO NJEN....

U inat svima, vjerovala sam da za mene postoji neko ko će me voljeti onako kako ja volim njega. Neko ko će razumjeti moju potrebu za ljubavlju a istovremeno me poštovati i biti spreman na kompromis i sve ostalo što tražim od nekoga sa kim bih dočekala starost. Neki su me razuvjeravali, neki samo odmahivali rukom, neki se ljutili što sam ih ostavljala jer nisu ono što želim. Ali, nisu me pokolebali. I dalje sam vjerovala da negdje postoji neko...

A onda se pojaviš ti. Nosio si osmjeh koji je ulijevao sigurnost i imao oči boje neba u kojima sam se povremeno gubila. Skrivala sam se svaki put kad bi nam se pogledi sreli i bježala od svake riječi koju si izgovorio. Bježala sam sama od sebe, kao i uvijek...

...sa malom razlikom, što ovaj put nisam bježala iz straha da ćeš me povrijediti... osjećala sam da nećeš, znala sam to i znam to i sad.

Bježala sam zbog drugih koji ne bi odobrili našu ljubav... a došla sam do kraja i nisam imala gdje... pristala sam da te vidim samo da sebi i tebi dokažem da umišljamo... a dokazala sam sebi ono što sam slutila dok sam te gledala...

Lagala sam se da će proći, svaki put mislila da samo volimo to zabranjeno voće a sve se otelo kontroli i zavoljeli smo jedno drugo.

I sad zaista razumijem onu frazu "Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari".

Željela sam nekog da me voli onako kako ja volim njega i ko će me razumjeti, poštovati... i pronašla sam nekog takvog.

Ali, ne smijem te voljeti....





"Za jednu noć kraj mene ti bi srušila svoj let
a ja ni onda ne bih imao tvojih dvadeset i pet..."

JA VIŠE NISAM JA...

NE UMIJEM UPRAVLJATI SOBOM...






"Moje srce je pile,
pokislo, žuto i malo
što je kraj orla jednom zaspalo..."

Varnice. Pravi si izraz pronašao... upravo varnice sijevaju svaki put kad nam se pogledi sretnu. Osjetim trnce svuda po tijelu kad naivno prošetam pored tvog stola praveći se da ne primjećujem kako me gledaš. Trudim se da sakrijem osmjeh da drugi ne bi primjetili tu oluju strasti koju ne umijem stišati ni pored zdravog razuma.


Opekla sam se na dodir koji se trajao tek stoti dio sekunde. Duži bi me uništio za cijeli život.


Znam ja da nemam prava na tebe, kao ni ti na mene. Znam ali prija mi taj osjećaj koji budiš u meni, ta nedodirljivost i nemogućnost da te imam. I znam da bi sve prestalo onog trenutka kad bi postao moj i ja tvoja. Zato te držim na distanci i ne dozvoljavam da pokvariš taj osjećaj koji budiš u meni.


Ne upuštam se u takve avanture. Nije mi važno šta će sa tobom biti ali svojoj savjesti ne mogu prirediti takvu scenu...


Zato će samo na varnicama i ostati... vatra nikada planuti neće...



"Obavezno dodji sam,
dođi mi na noć,
dođi mi na dan..."

Imala sam potrebu da kupim knjigu. I kupih tri... Od te tri, jednu pročitah za dva dana. Gledali su me, čudili se, pitali se čemu ta površnost i traženje odgovora u knjigama kad imam dovoljno godina, iskustva i pameti da i sama prepoznam znakove...

Reći ćete i vi... površno... ali nije... ja sam se oduševila načinom na koji autorka iznosi činjenice i pogađa pravo u srž onoga što se mnoge od nas pitaju... kako znati da li treba otići ili ostati...

Prije nego što izdvojim ono što me je baš dotaklo, moram reći da je suština svake veze to da vas čini sretnima, ma kakva ona bila u očima drugih ljudi... a da bismo znali da li smo sretni, moramo biti iskreni prema sebi...




Mira Kirshenbaum
"Is he Mr. Right" (Da li je on gospodin pravi)


-               "Imate dobru hemiju kad vam je lepo dok se zajedno vozite. Kada vam je lepo da jednostavno leškarite i pričate. Kada delite probleme jedno s drugim. Kada zajedno lenstvujete. Kada izgladite svađu. Kada vam je lepo jednostavno zato što ste u vezi."


-               "Hemija je vaš osjećaj uklapanja sa nekim. Zato bi bilo prirodno da znate da li je među vama ima ili nema. Ali, naravno, mi smo smo ljudska bića i uvek nalazimo načine da zakomplikujemo i najprirodnije stvari."


-                "Ne možete biti sigurni u hemiju dok se ne naviknete jedno na drugo i ne vidite jedno drugo u realnim uslovima svakodnevnog života. Kada dođete iscrpljeni i nervozni sa  posla. Kada ste suviše umorni da biste se doterivali. Kada se zaglavite u rutinskim poslovima. Kada vam ponestanu načini da impresionirate jedno drugo. Tada možete da vidite svoju pravu hemiju."


-                "Ako se ne usredsredite na formalne parametre, već jednostavno na to kako se osećate kada ste sa tim čovekom, onda nećete pogrešiti. Većina žena tvrde da se čak i u najkvalitetnijim vezama osećaju ponekad usamljenim. Ali ako se sa svojim partnerom osećate usamljeno "prečesto" ili "najveći deo vremena" onda je to loš znak"


-                "U partnerovom ponašanju prema vama treba da bude nečeg što čini da se osećate većom i boljom osobom a ne kao neko ko je ograničen, smotan i zarđao"


-                "Mudre žene raskidaju sa pogrešnima. Na ovaj način sebi omogućavaju da dođu do onog pravog"


-                 "ŽIVELA SAM TRIDESET DVE GODINE BEZ NJEGA, ZAŠTO BIH MU SAD DOZVOLILA DA ME ZAMAJAVA? NE IDE NAM. ON JE PROŠLOST"


-                 "S vašim partnerom ste u vezi koja se tek razvija. Da li znate šta to znači? To znači da je on tek kandidat. Konkurisao je na mesto vašeg muža, vašeg životnog saputnika. Pa nazovite me ludom, ali ako tražite kandidata, ne vidim zašto biste mu tolerisali bilo koji izgovor"


-                  " Koga je briga kakva su bila ta dobra vremena? Jedino što je važno jeste da li vam je sada dobro!  Ljubav? Koja korist od nje ako niste srećni? Navići ćete se na njega? Da ste mogli da se naviknete, to bi se već desilo! Ne postoji bolji? Postoji bolji i vi ćete ga naći ako se dovoljno potrudite!"


-                   "Računica kaže, ako biste potrošili tri godine na svakog pogrešnog, to bi bilo trideset godina potrage pre nego što biste našli gospodina Pravog. Kako vam se ovo dopada!? Prilično zastrašujuće, zar ne!? Ali ako potrošite samo tri meseca na svakog pogrešnog, to je samo trideset meseci, tj. dve i po godine pre nego što pronađete gospodina Pravog."


-                        "Najvažnija stvar je da se usredsredite na ono što vam je potrebno da biste bili srećni a ne na ono što morate da učinite da biste sprečili da vam se ponove neke ružne stvari iz prošlosti"


-                     "Možete biti sa čovekom koji flertuje sa drugim ženama - ako to želite. Možete, ukoliko vam to zaista ne smeta. Ja vam samo govorim da ne poričete bilo šta što vam smeta, šta god da je posredi."


-                    "Ne kažem da treba momentalno da raskinete sa partnerom ako je učinio jednu sitnicu zbog koje ste osetili nesigurnost. Ali treba da raskinete ako to često čini, i ako ste ga zamolili da prestane s tim, objasnivši mu da vas to čini nesigurnom, a da on neće ili ne želi s time da prestane"


-                     "Ne možete dozvoliti da to što je neko zauzet i zamišljen bude izgovor za to što je zao i sebičan. Šta vas briga ZAŠTO se tako ponaša. Ako je skot prema vama, onda je skot i gotovo"


-                      "Jednostavno ćete imati osjećaj da nije tu kada vam je potreban na način na koji vam je potreban"


-                      "Budite ono što jeste sada. Vidite kako on sada reaguje na to. U redu, možda kada pokažete svoja mračna raspoloženja, on će se prepasti i - put pod noge. To boli, ali je ustvari baš dobro što ste to saznali sada. Vaš partner je skriveni Pogrešni. Nije mogao da vas prihvati takvu kakva jeste pa odustaje pre nego što ga vi sami odbacite"


-                       "Ne sviđate mu se ako vam stalno priča kako biste bili sjajni kada biste izvesne stvari kod sebe promenili. Sviđate mu se ako jednostavno uživa u vama baš takvoj kakva ste. Ne sviđate mu se ako s vama želi samo seks. Sviđate mu se ako jednostavno uživa u vašem društvu i nakon vođenja ljubavi. Ne sviđate mu se ako troši svoj novac na vas. Sviđate mu se ako na vas troši svoje vreme. Ne sviđate mu se ako vam stalno govori kako ste lepi. Sviđate mu se ako mu se dopada vaše ponašanje."


-                         "Ako ste upravo izašli iz duge veze ili nemate dovoljno iskustva sa muškarcima, kako možete reći da znate šta želite? Vi ste kao neko ko nikad nije jeo sladoled. Jednom kada probate prvi ukus, verovatno će na početku biti toliko uzbudljivo da nećete želeti da probate ostale. Ali dok ne probate nekoliko različitih ukusa, kako ćete znati da onaj prvi koji ste probali nije taj koji vam se zapravo najmanje dopada"


-                        "Morate paziti da ne preterate sa analizom svojim osećanja. Naravno da može biti korisno da znate zašto vas, na primer, on čini nervoznom. Ali ne smete nikada izgubiti iz vida tu činjenjicu. Činjenica da vas vaš partner čini nervoznom daleko je važnija od neke male teorije koja će to uspeti da objasni"


-                        "Nije problem u tome ako mu treba ribanje. Problem je ako on ne dozvoljava da bude izriban"


-                        "Pokušaj da se potisnu svoje reakcije isto je što i jako zatezanje dugačkog lastiša na praćki. Da, možete ga još zategnuti. Ali će vas, kad krene unazad, još jače i bolnije udariti"


-                      "Šansu dajete samo muškarcima koji su položili prijemni. Ne dajete je onima koji su podbacili"


-                     "Držite se dela vas koji govori: To sam što sam, i ako ti se ne sviđam, druškane, to je tvoj gubitak"


-                     "Ne pravite grešku koju prave mnoge od nas. Toliko smo obuzete razmišljanjem da li će se on javiti i pozvati nas da ponovo izađemo da zaboravimo da proverimo sa samom sobom šta osećamo prema njemu. Proverite šta osećate i ako vi ne želite njega, šta vas briga što on ne želi vas"


-                     "Postoji mnogo drugih muškaraca koji bi želeli da podele s vama onakav život kakav vama odgovara"


-                     "Ne treba nikada, nikada da se trajno vezujete u fazi zaljubljivanja. Bićete itekako u iskušenju. Jer se osećate tako dobro. Možda bolje nego ikada do tad. Ali pravi test tek sledi - da vidite kakva vam je hemija kada zagazite u period prizemljenja"


-                    "Mnogo puta činjenica da sumnjamo potiče od svih onih stvari u koje smo se razočarali u prošlosti"


-                   "U sledećoj vezi, kunem se, one sekunde kada shvatim da nema dobru hemiju, napraviću polukružno i izaći ću iz veze"


-                 "Sasvim je normalna reakcija da osetite otpor prema prepuštanju nekom tipu za koga smatrate da ima problem sa prepuštanjem vama"

Knedla je stala u grlu danas.

Suze i smjeh istovremeno.

Radost i strah...





Neću da ti pišem, neću da te spominjem, neću da ti pridajem značaj... vrijeme će mi reći ko si ti...
Ali, ne mogu da se potajno ne nadam da si onaj kog' već dugo čekam....






"Hvatam korak prema sreći dok u uglu tuga drema,
uspavam je s dve, tri reči, sada si sa mnom - tu mesta joj nema.
Mislila sam da me ljubav više nikad neće stići
ali evo te ovde i sve i da hoću, ne mogu je obići...."

"Otpiši sve bivše, za tebe srce diše
jer znam da mesta ima tu pored tebe,
u oblaku dima.

Otpiši sve bivše jer ja te volim više,
izgovori mi ime,
od tog trenutka ćeš znati da voliš me..."





Otpiši... i svoje i moje... i budi put koji me neće odvesti u nedođiju... budi nada koja nije uzaludna... budi moj...

Ti si imao težak zadatak. Da srušiš bedeme oko mog srca koje je on izgradio. Da probudiš u meni osjećaj za druge, osjećaj za ljubav i vjeru u ljude. Da me naučiš da budem pristupačnija.

Kao da si me učio da iznova hodam, da progovaram. Osjećala sam se kao dijete ostavljeno da se bori samo sa sobom a ti si naišao da mi pomogneš. Odupirala sam ti se koliko sam mogla onako, nemoćna ali ti si bio uporan i dio po dio, rušio zidove oko mog srca. Možda je bilo hladno kad je postalo tvoje. Možda zato nismo uspjeli.

Hvala ti što si se trudio. Što si nalazio snage da svaki put ispočetka pričamo istu priču iako to nikad ranije nisi činio. Hvala ti što se i danas osjećam posebnom iako mi nikada nisi rekao da me voliš. Ja znam da si to osjećao. Hvala ti što si me izdvojio, što je sa mnom sve bilo drugačije od onog što si inače činio.

Ono što osjećam kad zamislim nju kraj tebe, ne znam objasniti. Nije to bol što ona možda ima ono što je bilo moje. To je tuga što mi nismo mogli to ostvariti, što smo bili dva svijeta a voljela sam ono što si bio. Samo što se ono moje i ono tvoje nije uklapalo i nije činilo cjelinu.

Oprosti što nisam bila u potpunosti sretna sa tobom. Oprosti što mi nije bilo dovoljno ono što sam imala sa tobom. Oprosti što mi je srce žudilo za romantičnim scenama i slatkim riječima. Ja znam da ti to nisi znao reći i ne krivim te što nisi bio ono što sam htjela, iako ti misliš suprotno.

Samo ti želim sreću sa njom ili bilo kojom... Nadam se da će biti manje komplikovana nego ja i da će joj biti dovoljno ono što meni nije...

I hvala ti što si srušio bedeme... ti si imao najteži zadatak a ja nisam znala dobro da te nagradim...

I bilo je vrijeme da shvatim da nismo više MI. Prošlo je dovoljno vremena za nove ljude.

Isto mjesto, razmak od tri dana. 

Sjedim sa njim koga sam tek upoznala, koga želim bolje da upoznam. Prolaziš, vidiš nas. Da imam pravo da ocjenjujem tvoju reakciju, rekla bih da si bio zbunjen, da si se našao u neugodnoj situaciji i nisi znao kako da me pozdraviš. Onako, u prolazu, samo si mahnuo i, kako nemam pravo da ocjenjujem tvoju reakciju, reći ću da si samo kulturno pozdravio.

Sjediš sa njom za koju ne znam ko je. Ja sa druge strane ulice sa namjerom da dođem baš tu, gdje ste vi. Nasmijao si se kad si me ugledao, vjerovatno iz istog razloga kao i ja. KAKVA SLUČAJNOST. Nisam znala šta da mislim o njoj, o vama. Samo sam sebi rekla da imaš pravo na to, kao i ja, prošlo je dovoljno vremena. Prelazim ulicu, spremajući se na susret i ugledam njega, sa kojim sam tri večeri ranije sjedila baš tu. SAD SE PITAM DA LI JE SLUČAJNOST.

Možda je trebao biti baš tu. Da me ohrabri i da dovoljnu dozu samopouzdanja da ti priđem, pozdravim se na isti način na koji bih to uradila da ona nije tu (da ne bih otkrila da mi nije svejedno), ljubazno joj pružim ruku i predstavim se kao da sam ti neka stara prijateljica i razgovaram sa tobom kao da sam zaista samo to.

I svo vrijeme se smijem sa drugaricama, kao da nisi tu. Tamo, dva stola dalje sjedi on koji me gleda a kad ga pogledam, skrene pogled, slatko se osmjehne i ugrize za usnu. Daje nadu za moje bolje sutra. I zaista, ne osjećam tvoju blizinu, ne pitam se ko je ona, ne boli što njen izraz lica govori da si joj više od prijatelja...

Sa druge strane ulice ugledam svoju najbolju prijateljicu. Ustanem i odem do nje, pričam joj šta se desilo, kako sam ugledala tebe sa njom, pa njega... nema potrebe da joj objašnjavam kako se osjećam, ona sve zna. Ispituje me za djevojku, kako izgleda... Već ih je vidjela zajedno. Ipak nije samo drugarica.

E to me je već zaboljelo...

"Ni malo ni puno, taman kol'ko treba
voljela sam tebe, volio me ti,
ni davno ni skoro, dovoljno je prošlo
i bilo je već vrijeme da te zaboravim.

Nekad ne znaš kad imaš - šta imaš
ni to da l' si pošla ili stala,
da sam barem tako nešto znala
ti bi bio zadnje što bih dala..."